RAZGOVARALI SMO S TIMOM ZNANSTVENIKA IZ ZADRA: ZAŠTO NESTAJE PERISKA? Prva masovna uginuća su primijećena u proljeće, a evo zašto se nadamo da će se u širenje bolesti uskoro usporiti

RAZGOVARALI SMO S TIMOM ZNANSTVENIKA IZ ZADRA: ZAŠTO NESTAJE PERISKA?

Prije nekoliko dana ornitološko društvo “Brkata sjenica” iz Metkovića izvijestilo je o pravom pomoru periski na ušću Neretve. Nekoliko tjedana ranije, pak, u Parku prirode Telašćica uginula je i posljednja periska. U svibnju 2019. godine zadarska udruga “20.000 milja” evidentirala je pomor periski i oko dubrovačkih Elafita. O razlozima nestanka periski iz Jadrana, u ZOOM-u smo razgovarali s timom znanstvenika sa Sveučilišta u Zadru.

Što je periska i gdje živi?

- Periska (Pinna nobilis L.) je najveći školjkaš te endem Jadranskog, ali i cijelog Sredozemnog mora. Periske su hermafroditi, a razmnožavaju se u ljetnom razdoblju. U prvoj godini života narastu otprilike od 10 do 15 cm, a tijekom života mogu narasti i do 120 cm. Može živjeti na različitim staništima, a kod nas je najčešće nalazimo na pjeskovitom dnu te na livadama morskih cvjetnica kao što je Posidonia oceanica (L.) ili Cymodocea nodosa (Ucria) na dubinama od 0,5 do 50-ak metara - pojasnila je dr. Bruna Petani.

Zašto je važna za morsku floru i faunu?

- Periska se hrani planktonom, filtrirajući otprilike 6 litara morske vode na sat, te tako, smanjujući koncentraciju organske tvari, pridonosi čistoći i bistrini morske vode, što direktno utječe na floru i faunu morskog ekosustava. Osim spomenutog, periska je često jedini čvrsti supstrat na pjeskovitom dnu te njezine ljušture izvana služe različitim organizmima, tzv. epibiontima kao stanište, dok se unutar ljuštura nalazi rak koji živi u simbiozi s periskom - rekla je izv. prof. dr. Bosiljka Mustać.

Spada li periska u zaštićene vrste?

- Da, s obzirom na ugroženost ove vrste od davnina do danas, plemenita periska strogo je zaštićena vrsta u RH, nalazi se u IUCN Crvenom popisu (IUCN Red List of Threatened Species), te je zbog masovne smrtnosti u Mediteranu odnedavno dobila status ‘kritično ugrožena vrsta’ - dodala je dr. Bosiljka Mustać.

Gdje su sve kod nas nestale?

- Masovna smrtnost periske u hrvatskom dijelu Jadranskog mora počela se javljati u proljeće 2019. godine. Prva masovna uginuća su primijećena na samom jugu Jadrana u okolici Dubrovnika, ali se kroz naredne mjesece smrtnost brzo širila Jadranom zahvaćajući najprije populacije oko otoka, a zatim i populacije bliže kopnu. Prema podacima naših terenskih pregleda te podacima iz medija, masovna smrtnost u ovom je trenutku zahvatila područje od Elafitskog otočja do otoka Premude i Silbe, ali i cjelokupnu obalu od Dubrovnika do Zadra. Sukladno vremenskom slijedu pojave masovne smrtnosti na pojedinim lokacijama možemo pretpostaviti kako su morske struje potpomogle njezino širenje - pojasnio je doc. dr. Ivan Župan.

Naglasio je da iskustva znanstvenika iz Španjolske pokazuju da u zahvaćenim populacijama mortalitet na kraju dosegne praktički razinu od 100 posto.

- Očekujemo kako i u Jadranskom moru možemo očekivati iste razine smrtnosti u zahvaćenim populacijama, a prema rezultatima naših terenskih pregleda te informacijama iz medija, nažalost, može se reći da živih jedinki plemenite periske više nema s južne strane poluotoka Pelješca, Lastovskog otočja, Visa, Žirja, PP Telašćica na Dugom otoku te zasigurno i na mnogim drugim lokacijama. Istraživanja su pokazala da temperature mora niže od 13 Celzijevih stupnjeva usporavaju širenje bolesti. Nažalost, ove godine smo imali relativno toplu jesen popraćenu visokim temperaturama mora. Ipak očekujemo da će pad temperatura mora u predstojećim mjesecima te velika razvedenost hrvatske obale usporiti širenje bolesti - naglasio je Župan.

Što je razlog pomoru periski?

- Masovna smrtnost periski zamijećena je u rujnu 2016. godine u jugoistočnoj Španjolskoj i od tada se proširila cjelokupnom sredozemnom obalom Španjolske te zahvatila obale Francuske, Italije, Grčke, Cipra, Crne Gore, odnosno praktički svih država na Sredozemnome moru u kojima su obavljeni nadzori zdravlja populacija. Prema dosad poznatim podacima, jedino populacija periski u sjevernom Jadranu još uvijek nije zahvaćena masovnom smrtnošću - rekao je doc. dr. Tomislav Šarić.

Naglasio je kako su dosadašnja istraživanja pokazala da u većini jedinki patološke promjene uzrokuje nova vrsta parazita iz roda Haplosporidium koji je nazvan Haplosporidium pinnae te bakterije iz roda Mycobacterium.

- Također pojedini znanstvenici pretpostavljaju da su u pojavu masovne smrtnosti uključeni još neki patogeni. Čini se kako uključeni patogeni mogu izazivati uginuće jedinki ili ih toliko oslabiti da one postanu plijen oportunističkih predatora. Naime, oboljele jedinke slabije reagiraju na vanjske podražaje, pokazuju znakove usporenog zatvaranja ljuštura ili uopće ne mogu zatvoriti ljušture te se na taj način obraniti od predatora - dodao je Šarić.

Kako čovjek može spriječiti nestanak periski?

- Planiraju se i poduzimaju različite aktivnosti čiji je glavni cilj spriječiti nestanak vrste. Aktivnosti su usmjerene na pronalazak preživjelih jedinki u zahvaćenim populacijama, kao i pronalazak populacija koje se nalaze u specifičnim ekološkim uvjetima - obično zatvorenim zaljevima - a koje su zbog tih specifičnih ekoloških uvjeta izbjegle pojavu masovne smrtnosti. Nadalje, međunarodni timovi znanstvenika provode istraživanja usmjerena na uzgoj jedinki u recirkulacijskim sustavima na kopnu, kao i prebacivanje zdravih jedinki iz područja u kojima se može očekivati pojava bolesti u zaštićena obalna područja - rekao je Tomislav Šarić.

Preživjelim jedinkama u zahvaćenim populacijama u prvoj fazi treba zaštita kako ih ne bi ugrozili drugim aktivnostima. - S obzirom na jako mali broj preživjelih jedinki, teško je očekivati njihovo prirodno razmnožavanje na lokacijama na kojima su preživjele, već će ih se morati ‘grupirati’, odnosno prebaciti na neku lokaciju s povoljnim ekološkim uvjetima. Populacije u zaštićenim obalnim područjima te jedinke koje se drže na kopnu važne su kako bi se sačuvala neophodna genetska raznolikost.

Važno je i podizati svijest građana o ugroženosti vrste kako bi se izbjeglo njezino nelegalno vađenje i oštećivanje. Aktivnosti udruga i pojedinaca zainteresiranih za zaštitu mora u pronalazak preživjelih jedinki također su od velike važnosti - naglasio je Šarić.

Koliko vrsta nestaje svake godine?

- Trenutačna stopa nestanka vrsta je 100 - 1000 puta veća u odnosu na masovne nestanke koji su se događali tijekom geološke prošlosti Zemlje. Koristeći se odnosom ‘broj vrsta - površina’, može se procijeniti stopa nestanka vrsta od oko 27.000 godišnje, ili jedna vrsta svakih 20 minuta - ustvrdio je doc. dr. Zoran Šikić.

Istaknuo je da postoji nekoliko hipoteza kako se smanjenje biološke raznolikosti može odraziti na funkcioniranje ekosustava.

- Prvo, smanjenje biološke raznolikosti rezultira linearnim opadanjem funkcija ekosustava. Nadalje, smanjenje biološke raznolikosti rezultira progresivno rastućim opadanjem funkcija ekosustava. Naposljetku, smanjenje biološke raznolikosti rezultira linearnim smanjenjem funkcija ekosustava do određene kritične vrijednosti, nakon čega funkcije ekosustava naglo opadaju - rekao je Šikić.

No, neovisno o postavljenoj hipotezi, održivost funkcija ekosustava znači i održivost čovjeka. - Nestanak vrsta i gubitak bioraznolikosti vrlo značajno utječu na ekonomiju. Pretpostavlja se da približno 35 posto poslova u zemljama u razvitku i sedam posto poslova u EU su ovisni o dobrobitima i funkcijama ekosustava - zaključio je Šikić.

Naslovnica Tribina

Najčitanije